Strojarski sam inženjer i znam da jedna istrošena brtva može zaustaviti cijeli stroj. Zato ono što vodi moju kuću nisam složio kao jedan stroj, nego kao pogon s više linija: dijelovi rade zajedno, zastoj na jednoj liniji ne zaustavlja ostale, a svako podešavanje djeluje onog trena kad ga napravite. Htio sam kamere koje razumiju što vide, kuću koja radi a da je nitko ne mora nadzirati i obiteljsku zbirku koja sama ostaje cjelovita, sve na hardveru koji je moj. Iz toga su nastali BABA, DIDA i OPUS. Danas vode moju kuću: svi senzori, kamere, prekidači i svjetla kojima su prije upravljali drugi programi sada su pod njihovim nadzorom, pouzdano rade i s ostatkom kuće povezani su tješnje nego ikad.
Ako i vi želite takav dom, demo verzije iznad prava su sučelja s izmišljenim kućanstvom unutra, a ispod je sve što vam treba da ih pokrenete sami.
I jedna iskrena stvar o tome kako su nastali: nijedan redak ovog koda nisam napisao rukom. Svaki je redak djelo umjetne inteligencije, a ja sam se cijelo vrijeme osjećao kao voditelj razvojnog tima koji svaki dan upravlja vrhunskim inženjerima: s njima sam radio planove, usmjeravao ih i provjeravao svaku izvedbu prije nego što je ušla u kuću. Nije generirano — izgrađeno je, promišljeno, pod vodstvom nekoga tko stoji iza svake odluke u njemu.